Odgovorno roditeljstvo

Povezujuće roditeljstvo

Svako dijete i svako ljudsko biće samim svojim postojanjem ima pravo na čist i zdrav okoliš koji mu omogućuje skladan rast i razvoj. Djeci je ovo temeljno pravo zagarantirano i u Konvenciji o pravima djeteta. Usprkos tome, svakim danom se susrećemo ili direktno ili putem medija s ozbiljnim problemima onečišćenja i ugrožavanja životne okoline. Postalo je jasno da samo promjenom načina života i usvajanjem ekoloških navika možemo osigurati opstanak budućim generacijama. Stoga za dobrobit naše djece, njihovih potomaka i planeta Zemlje, jako je važno započeti s ekološkim odgojem od malih nogu. Kako?

Za početak, krenimo od sebe. Djetetova ekološka svijest razvijena je proporcionalno ekološkoj svijesti odraslih osoba koje ga okružuju, jer dijete najviše i najdublje uči oponašanjem svojih roditelja, odnosno drugih bliskih osoba s kojima dijeli svakodnevnicu. Dakle, kao prvo, budimo ona promjena koju želimo vidjeti u svijetu.

Pozitivno govorimo o prirodi, biljkama, životinjama, očuvanju planeta Zemlje, i što je najvažnije, sami se ponašajmo ekološki. Pomozimo djeci da razumiju i usvoje sljedeće prirodne zakonitosti:

  1. Ekologija je proučavanje staništa, doma, kuće…
  2. Naš je fizički okoliš sve što nas okružuje, a sastoji se od zemlje, vode, zraka i sunčeve energije.
  3. Svaka biljka i životinja nužan je i pripadajući dio okoliša. Za svoje se održanje koristi njime, ali mu zauzvrat i daje, pa se na taj način ostvaruje prirodna ravnoteža života na Zemlji.
  4. Živi organizmi u svom okolišu međusobno ovise jedni o drugima.
  5. Uzajamnost života ovisi o uvjetima u kojima se ostvaruje (tlo, sunčeva energija, voda, odnosi biljaka i životinja, biljaka i biljaka, životinja i životinja).
  6. Čovjek je specifična vrsta životinje na planetu. Ima snagu razuma i emocija koje mu pomažu planirati okoliš, mijenjati ga i brinuti se o njemu.
  7. Priroda stalno mijenja svoj izgled.
  8. Čovjek mijenja svoju prirodu, ali njegovo djelovanje može biti konstruktivno ili destruktivno.

Da bi dijete prihvatilo te prirodne zakonitosti, trebamo mu omogućiti spontano učenje kroz otkrivanje svijeta, istraživanjem i stjecanjem iskustva iz tzv. “prve ruke”. Evo što možete zajedno s djetetom činiti kako biste djetetu pomogli da izraste u ekološki osjetljivo biće:

  1. Usvojite drvo – posadite novo drvo ili usvojite jedno drvo, pratite ga kako raste, cvjeta, gubi lišće, otkrijte tko na njemu živi i brinite se o njemu kroz sva godišnja doba.
  2. Sadite bilje – ako nemate vrt, posadite biljke u manje vaze na prozorskoj dasci, dijete će puno naučiti o životnim ciklusima prateći biljku od sjemena do ploda.
  3. Imajte kućne ljubimce - životinje oplemenjuju naš dom, djecu uče brizi o drugima i odgovornosti suživota.
  4. Istražujte prirodu – šećite i uživajte u planinama, plažama, u blizini jezera i sl. Otkrijte s djetetom nova mjesta za uživanje u prirodi.
  5. Igrajte se kućnog laboratorija – ispitujte svojstva čiste i nečiste vode, tražite zajedno odgovor zašto voda u našim rijekama nije više čista, što se događa kad u vodu bacimo papir, plastiku ili kemikaliju.
  6. Skupljajte stari papir i uključite se u akciju na lokalnoj razini.
  7. Umjesto automobila odlazite s vašom obitelji na izlete biciklom i puno šećite.

Ekološki organizirajmo svoj dom. I tu organizaciju učinimo tako zanimljivom, veselom i interaktivnom, da djeca s veseljem sudjeluju u njoj. Budimo kreativni. Organizirajmo popodnevna druženja s prijateljima i obitelji tijekom kojeg ćemo npr. očistiti vrt, park ili uz mnogo smijeha i zabave napraviti neku sličnu akciju za očuvanje prirode. U priče za laku noć uključimo i one u kojima je poanta očuvanje okoliša. Prijedlozi:

  1. Svrstavajmo otpad prema sastavu te ga zajedno nosimo u kontejnere.
  2. Dok peremo zube, zatvorimo vodu, a za ispiranje koristimo čašu. Usput, spomenimo djeci važne činjenice o našem planetu, kao npr. da je količina pitke vode jako ograničena. Poigrajmo se pitalicom: Što sve može učiniti litra vode? Pogađajmo zajedno: zaliti desetak teglica cvijeća, oprati djetetovu prljavu vesticu, napojiti sve susjedine mace, itd...
  3. Poučimo djecu da otpad nije smeće. Otpad možemo reciklirati i stvoriti time novu sirovinu za ponovnu proizvodnju. A smeća trebamo stvarati što manje, jer ga ljudi spaljuju u spalionici, zbog čega nastaje dim koji zagađuje zrak.
  4. Ne izlijevajmo ulja (motorna, ali i jestiva, koja vam preostanu od prženja hrane) u slivnik. Raspitajmo se gdje se u našoj blizini ona mogu ekološki prihvatljivo odložiti.
  5. Kod kuće ruke brišimo u platnene, a ne papirnate ručnike. Pijmo iz staklenih čaša ili šalica, umjesto da koš za smeće punimo plastičnim čašicama. Podsjetimo djecu da se plastika u prirodi neće razgraditi u prosjeku još idućih 500 godina.
  6. Upotrebljavajmo platnene pelene, te o njima razgovarajmo sa starijom djecom.
  7. Za kupovinu umjesto najlonskih vrećica nabavimo platnenu torbu ili pletenu košaru, koju ćemo koristiti više puta.
  8. Razgovarajmo s djecom i o hrani, odnosno na koje se sve načine hrana može iskoristiti (npr. baciti mrvice pticama, a kosti psima). Pričajmo o ekološkim kvalitetama dojenja.
  9. Nastavimo niz....

Načina da se odgovorno odnosimo prema nasem okolišu i planetu Zemlji ima bezbroj.
I koliko god nam se ponekad činilo da su to što radimo samo sitnice, ne zaboravimo da u ovom slučaju vrijedi pravilo: i malo je mnogo. Svaki naš doprinos je važan i svi zajedno vode nas prema istom cilju. Ostavimo nasoj djeci najvrjedniju baštinu: očuvani planet Zemlju